Pet za pet

• Knjiga - Atlas uplašenog čoveka, Kristof Ransmajer

Ransmajerova knjiga Atlas uplašenog čoveka ostvarena je kao zbirka 70 putopisnih tekstova, sa naglašenom lirskom komponentom, u kojima je riječ o različitim krajevima svijeta. Početak svakog teksta je isti (Video sam...) i na taj način dobija se utisak da je svaki od tekstova, u stvari, ostvaren kao piščevo preoblikovanje vizuelnog u narativno. Izbjegavanje baziranja na onome što bi se moglo nazvati velikim događajima i težnja da se i onom što bi moglo proći nezapaženo da zasluženo mjesto, upravo to su neke od karakteristika Ransmajerovog djela. Svi ti elementi sadržani su u jednoj rečenici, smještenoj već na samom početku djela, u svojevrsnom tekstu predgovornog tipa, rečenici koja glasi - Priče se ne dešavaju, priče se pripovedaju.




Svojim putopisnim tekstovima, Ransmajer skreće pažnju i na predjele koji ga okružuju i na ljude koje susreće, ali i na životinje sa kojima dolazi u dodir i koje često predstavljaju povod za određena lirsko-meditativna promišljanja. Mnoštvo raznolikih prizora i pojava kao da biva podređeno jednoj velikoj ideji susreta - ne samo susreta čovjeka sa nečim drugim i novim (čovjekom, prostorom, kulturom, zajednicom), već susreta i pretapanja principa života i smrti, Erosa i Tanatosa. Tako se u priči o albatrosu i posmatraču albatrosa na Novom Zelandu na katalog nesreća i ratova nadovezuje upravo motiv mladog albatrosa koji napokon uspijeva da uzleti.

(izvor: NDR.de)

Mnoštvo toga može da se nađe u ovom Ransmajerovom (puto)pisaniju - prožimanje vremenski udaljenih perioda, spone između dalekih krajeva, traženje i pronalaženje kosmičkog i beskrajnog u zatvorenom i sićušnom, preplitanje stvarnosnog i fiktivnog te promjena perspektive i posmatranje svijeta iz ugla djeteta (onako ćopićevski). Sve to kao da upućuje na misao o isprepletenosti najrazličitijeg kao osnovi života i postojanja.

• Film - Ljubav (2012), Slavomir Fabicki 

Krajem septembra ove godine u organizaciji Gradskog pozorišta Jazavac, održana je manifestacija Dani poljskog filma. U okviru ove manifestacije prikazana su tri poljska filma, a ulaz na projekcije bio je slobodan. Pored filmova Saobraćajci i Peto godišnje doba, prikazan je i film Ljubav, čiji je režiser Slavomir Fabicki.

Riječ je o filmu koji traje 105 minuta i koji se bavi životima Marije i Tomeka, supružnika koji su zaposleni i čekaju prvo dijete. Preokret u radnji filma dešava se u trenutku kada Marijin šef, ujedno i gradonačelnik mjesta u koje je radnja filma smještena, siluje trudnu Mariju. Marija odlučuje da to ne prijavi policiji, a prvobitno nije namjeravala ni da saopšti mužu ono što joj se desilo. Pomenuti događaj je ipak bitno uticao na Mariju te ona, nakon trenutka kada skoro izgubi nedavno rođenu bebu, priznaje mužu da je bila silovana. Ostatak filma bavi se upravo prikazivanjem odnosa između lika gradonačelnika, Marije i Tomeka te ukazivanjem na njihovo snalaženje i opstajanje nakon stavljanja u jednu sasvim novu situaciju. 

• Muzika - Ničim izazvan

Još prije dvije godine, u toku jednog predavanja, prijatelj mi je rekao da čim dođem kući poslušam pjesmu O tebi. Rekao mi je da je riječ o pjesmi grupe Ničim izazvan i sjećam se da je to bio prvi put da sam čula za njih i njihovu muziku. Zaboravnoj, kakva jesam, nije mi ni palo na pamet da to i učinim, ali nakon nekoliko dana i podsjećanja (a možda i malo više), odlučila sam da poslušam savjet. Znam da mi se pjesma svidjela, ali u tom trenutku to nije bilo dovoljno da se više zainteresujem za njihov rad. To se promijenilo prije nekoliko dana, kada mi je neko drugi poslao pjesmu Trideset. Pjesmu sam poslušala sigurno deset puta i to mi je bilo dovoljno da skinem čitav album i detaljnije poslušam šta je to što članovi ove grupe stvaraju (moram da priznam da mi se od ostalih pjesama nekako najviše svidjela Bilo gde).

(izvor: mtv.rs)

Njihova muzika je takva da istovremeno podsjeća i na nešto staro i na nešto sasvim novo. Podsjeća na Haustor i Rundeka, ali ne u tolikoj mjeri da bi se mogla nazvati njihovom imitacijom. Fenomenalnu muziku, ostvarenu kao mješavinu različitosti, prate i jednako kvalitetni tekstovi, a takav spoj jednostavno tjera na to da u trenutku slušanja pjesmi posvetite svoju potpunu pažnju. 

• Hrana - Zobene pahuljice sa cimetom

Nova omiljena jesenja poslastica, u stvari, mamin je prijedlog i podrazumijeva zobene pahuljice i smeđi šećer u toplom mlijeku i sa dodatkom cimeta i banana. Riječ je o jednom nevjerovatno jednostavnom i veoma ukusnom obroku, koji se može jesti u svakom periodu dana.

• Maybelline Baby Lips

 

Nisam bila sigurna šta da stavim na peto mjesto pa sam na kraju odlučila da to budu upravo ovi balzami za usne. Riječ je o balzamima koje karakteriše pakovanje predivnih boja i koji dolaze u više verzija. U junu ove godine, nakon jednodnevne posjete Beogradu, sestra mi je donijela Peach Kiss i od tada sam jedva čekala kada ću nabaviti i probati i ostale. Prije nekoliko dana sam vidjela da su Baby Lips balzami stigli i kod nas te sam iskoristila priliku da nabavim i Pink Punch. I jedan i drugi fenomenalno mirišu (prva asocijacija većine ljudi jeste da mirišu na žvake), samo što Peach Kiss ostavlja mnogo slabiji trag na usnama, dok je trag koji ostavlja Pink Punch dosta intenzivniji (ali nijedan nije toliko trajan).