Inspirisana onim što sam našla na sajtu naziva Fictitious Dishes na koji sam naišla negdje krajem aprila ove godine, a kojeg sam se sjetila pet mjeseci nakon toga, odlučila sam da napravim seriju postova koji treba da budu realizovani kao spoj teksta i fotografija, tačnije spoj filmova i literarnih ostvarenja i fotografija hrane ili pića koji se u njima javljaju ili koji se mogu, na neki način, sa njima povezati. Za razliku od onoga što je prikazano u okviru navedenog sajta, ja sam se okrenula nečem što je mnogo jednostavnije, ali opet potencijalno zanimljivo. O svom viđenju spajanja navedenih elemenata pisaću u nekim od narednih postova, a ovaj početni želim da posvetim djevojci čiji mi je izuzetno zanimljiv rad poslužio kao inspiracija.
Sajt Fictitious Dishes posvećen je radu talentovane Dinah Fried čiji je jedan od poduhvata bio osmišljavanje i kreiranje obroka koji su se javljali u različitim književnim djelima. Fotografije svojih realizacija Dinah je objavila u knjizi Fictitious Dishes: An Album of Literature's Most Memorable Meals. Naime, riječ je o knjizi koju čini pedeset fotografija obroka o kojima se pisalo u različitim književnim djelima. Uz svaku od fotografija stoji i dio teksta iz navedenog djela u kojem se taj obrok spominje, a mogu se pročitati i neke zanimljivosti o različitim namirnicama, kao i o piscima čija su djela poslužila kao podloga ovom kreativnom poduhvatu. Neka od djela čije obroke Dinah prikazuje u vidu fotografija u svojoj knjizi jesu: Ubiti pticu rugalicu, Hajdi, Preobražaj, Lovac u žitu, Stakleno zvono, Mobi Dik, Paranoja u Las Vegasu, Oliver Tvist, Sto godina samoće.
Ovaj spoj fotografije i književnosti nastao je kao rezultat rada koji je podrazumijevao proces čitanja i bilježenja različitih oblika hrane, namirnica i obroka koji su se javljali u romanima i drugim književnim vrstama, proces biranja citata koji objašnjava zašto je baš to djelo i zašto su baš te namirnice odgovarajuće za ovaj projekat, proces pravljenja skica i nacrta, kupovine potrebnih namirnica i pratećih materijala te proces kuvanja i fotografisanja dobijenog proizvoda. Fotografije nisu samo bukvalno prenošenje onoga na šta se naiđe u knjigama. Često se uz hranu koju pisac spomene i opiše, na fotografijama koje pravi Dinah nađu i neki predmeti koji se nisu našli u knjizi, ali koje je ona smatrala prikladnim i odgovarajućim za kompoziciju i ukupni izgled fotografija.
Fotografija koja se odnosi na Prustovo djelo U traganju za izgubljenim vremenom (U Svanovom kraju) praćena je tekstom: One day in winter, as I came home, my mother, seeing that I was cold, suggested that, contrary to my habit, I have a little tea. I refused at first and then, I do not know why, I changed my mind. She sent for one of those squat, plump cakes called petites madeleines...
Obrok iz dječijeg romana Hajdi predstavljen je fotografijom koju prati ovaj tekst: The kettle soon began to boil, and meanwhile the old man held a large piece of cheese on a long iron fork over the fire, turning it round and round till it was toasted a nice golden yellow color on each side. Heidi watched all that was going on with eager curiosity.
Fotografija posvećena romanu Silvije Plat praćena je sljedećim tekstom: Then I tackled the avocado and crabmeat salad... Every Sunday my grandfather used to bring me an avocado pear at the bottom of his briefcase under six soiled shirts and the Sunday comic.
Svoje mjesto u ovoj knjizi našao je i roman Sto godina samoće. Ovdje nije riječ o tipičnoj namirnici koju ljudi koriste u svojoj ishrani, ali Dinah je ipak u obzir uzela i sljedeći dio iz navedenog romana: Those secret tastes, defeated in the past by oranges and rhubarb, broke out into an irrepressible urge when she began to weep. She went back to eating earth.
Ovako izgledaju strane knjige posvećene Kafkinom Preobražaju i Alisi u zemlji čuda:
Kao što se na osnovu datih fotografija može zaključiti, Dinah Fried je ovim projektom ostvarila izuzetno kreativan i dopadljiv vid spajanja različitih umjetnosti, vid sinkretizma koji podrazumijeva težnju da se vizuelno prikažu određeni detalji koji izvorno pripadaju svijetu literararnost, svijetu riječi i teksta. Na taj način postigla je jedan vid oživljavanja pojedinih literarnih detalja i to onih koji vrlo lako mogu proći nezapaženo i barem pokušala, na sebi svojstven način, da ne dopusti njihov pad u zaborav.
No comments:
Post a Comment